Stara bosanska kuća ili Kuća Mare Popović

Kuća Mare Popović predstavlja jedan od najvrednijih sačuvanih primjeraka tradicionalne bosanske arhitekture u Gračanici. Sagrađena 1840. godine, ova građevina tipa čardaklije-dimalučare svjedoči o kulturi stanovanja 19. vijeka, karakterističnoj po tzv. bondruk konstrukciji i specifičnom prepustu sprata u odnosu na prizemlje. Kroz svoju dugu historiju, kuća je prošla put od privatnog posjeda i etnološkog muzeja do savremenog centra očuvanja nematerijalne baštine, uprkos oštećenjima koja je pretrpjela tokom rata. Danas ovaj nacionalni spomenik živi kroz rad Udruženja „Gračaničko keranje“, koje u njenim prostorijama čuva tradiciju izrade Cvijeta sjećanja. Time je Kuća Mare Popović postala simbolički most koji povezuje graditeljsko naslijeđe Gračanice s plemenitom misijom očuvanja sjećanja na žrtve srebreničkog genocida. Arhitektonske i kulturne specifičnosti Autentična gradnja: Objekat je građen u drvenoj skeletnoj konstrukciji s ispunom od čerpića u prizemlju i pletera (pruća s blatom) na spratu, što je tipično za tursko-istočnjački stil gradnje koji je izučavao Jovan Cvijić. Prostorna organizacija: Kuća posjeduje podrum, prizemlje i sprat, a karakteristično je da je gornji sprat prepušten za 30 cm na sve četiri strane, čime se dobijalo na prostoru i estetici fasade. Revitalizacija i namjena: Nakon temeljite obnove 2013. godine, koju su podržali općinski i federalni nivoi vlasti, objektu je vraćen stari sjaj. Umjesto statične muzejske postavke, kuća je postala aktivan radni prostor. Svjetski prepoznatljiv simbol: Upravo u ovom ambijentu nastaje "Srebrenički cvijet", autentični rad gračaničkih žena koji je postao međunarodno priznat simbol suosjećanja i nade, nošen na reverima brojnih svjetskih državnika. Kroz spoj starog zidanja kamenom, drvetom i blatom, te filigranskog umijeća keranja, Kuća Mare Popović danas egzistira kao čuvar identiteta i tradicije cijelog gračaničkog kraja.